Produženi vikend na Jahorini

Ovo putovanje smo organizovali u minut do dvanest. Nije bilo mnogo planiranja, samo nam je palo na pamet da bismo mogli malo za promenu do tamo. Dugo nismo bili na Jahorini, preko 10 godina. Krenuli smo u petak posle posla. Od Požarevca do Jahorine je trebalo 6h vožnje. Krenuli smo nas troje i baba i deda. Ideja je je da skijamo dva dana, a da bakica za to vreme čuva Sofiju. Išli smo preko Romanije koja pod snegom izgleda prelelpo čak i noću. Smestili smo se u lepoj planinskoj kući Ogorjelica, na samoj stazi. Tamo smo uzeli doručak za oba dana, koji je bio pravi planinski, divan.

Ujutru smo nas dvoje i deda bili na stazi u 9h. Cena dvodnevnog ski pass-a je 55e. Skijanje ovde je zaista sjajan doživljaj. Samo skijalište je dosta manje od Kopaonika na primer, ali je Jahorina ipak olimpijski ski centar i zaista je skijanje ovde poseban doživljaj. Staze su  proširene i na pojedinim delovima malo zaravnjene, ali su i dalje vrlo dugačke i lepe. Što se tiče žičara, ova olimpijska lepotica ima 3 nova šestoseda, tako da nema velike gužve ni vikendom. Mi smo bili željni kvalitetnog skijanja, pa smo prvog dana svi fasovali upalu mišića. Drugog dana se već više puta pauziralo u toplim i lepim kafanicama na stazama. Cene su uglavnom niže nego na Kopu. Utiska smo da se na Jahorinu manje ide radi sunčanja opreme i da ovde ljudi zaista dolaze radi kvalitetnog skijanja. Sofijanovićka je dobila nekoliko spustova sa tatom na bordu. Bila je presrećna, grlila je Ivana i stalno ponavljala: hoću još tatice. Večeri su na planini posebne. Postoji uredjena i osvetljena staza za šetnju kroz šumu i preko staza, koja je veoma lepa i prilično ravna. Svež planinski vazduh opija, pa ležemo na spavanjac rano.

Ponedeljak smo rešili da provedemo u Sarajevu. Tu imamo divnu familiju, pa smo iskoristili da se vidimo i ispričamo sa njima. Prošetali smo gradom, jeli ćevape kod Ferhatovića, svratili na šampite, jurili golubove po Baš Čaršiji. Mnogo puta smo šetali ovim gradom i prošli pored linije koju nismo ni registrpvali dok nam rodjaka nije skrenula pažnju. Linija koja deli grad na Istočno i Zapadno Sarajevo. Predstavlja mesto gde se susreću dve kulture, mada smo utiska da su podele nikad veće. Volela bih da težimo ka svetu bez podela, linija, ratova. Sofijin omiljeni deo su bili golubovi po celom gradu, ali je Baš Čaršija bila poseban doživljaj za nju. Vrištala je od smeha kad je baba Jela uzela kukuruz da nahrani golubove, a ovi je spopali i u sekundi razgrabi zrnevlje. Kad su aterirali na tatinu glavu mislila sam da će da se upiški od smeha. Kupili smo ratluk, popili vodu sa česme kod Begove džamije, izljubili familiju i zaputili se natrag kući. Sve u svemu bio je ovo jedan lep i ispunjen vikend. Ako ste ljubitelj dobrog skijanja i uživanja u planini definitivno preporučujemo Jahorinu.