Island sa decom

Pomislili smo da je Island zanimljiv kao zemlja i odraslima i deci, naišli na povoljne karte iz Budimpešte i novo putovanje se polako krčkalo. Pre puta smo skontali koliko su visoke cene pri rezervaciji smeštaja i auta. Rezervisali smo preko airbnb-a donji deo kuće jedne porodice u mirnom delu Rejkjavika. Auto koji smo uzeli je Dačija Logan, najpopularnije vozilo za iznajmiti tamo. Bitno je da je 4×4 i da ima osiguranje makar stakala i guma.
Sleteli smo po najgoroj kiši i vetru, što je za oktobar negde i očekivano. Vozač šatla izmedju aerodroma i rentakar agencije, simpatični viking nas ljubazno dočekuje, poželi nam dobrodošlicu na Island i pita šta ćemo sa bebom na Islandu u ovo doba. Kaže priroda jeste neverovatna, ali vreme je baš loše.
Pokupili smo auto i videli da na šoferki imamo tri pukotine od kamenčića. Požalili se u agenciji, kažu ništa ne brinite, ubeleženo je kod nas, a imate i osigurana stakla. Bukvalno kao da smo im rekli da imamo najobićniju ogrebotinicu, trepnuli nisu. Zatim smo došli u kuću koju smo iznajmili. Dočekao nas je srdačan par lokalaca. Kuća je lepša nego što izgleda na airbnb-u. Ostavili su nam igračke za klince, kao i pića i klopu dobrodošlice. Fin svet.

Obilsake smo krenuli narednog dana od zapada ostrva. Ruta je bila Kirkjufell planina i vodopad, crna crkva i plaža sa fokama. Kirkjufell je najslikanije mesto na Islandu. Planina specifičnog oblika i vodopad u podnožju su stvarno lepi za videti. Crna crkva je simpatična, ali nikakav spektakl. Meni su bila zanimljivija polja lave okolo i sama pozicija u blizini litice koja se pušta u more. Za kraj smo ostavili plažu sa fokama Ytri Tunga. Tu smo morali da budemo tihi da ne bismo uznemirili životinje. Sofija je shvatila da prvi put vidi foke van zoo vrta i bila je baš uzbuđena zbog toga. Samo par ljudi sa džinovskim foto aparatima učinili su da se osećamo kao da smo upali u National Geographic snimanje. Na plaži smo videli i veliki kostur nekog kita koji se izgleda nasukao i uginuo tu. Generalno, zapadni deo mi se činio manje popularan od ostalih i mislila sam da nas čekaju ne asfaltirani putevi i dosta šetnje. Medjutim sve je vrlo pristupačno i generalno smo skapirali da je većina atrakcija koje smo obilazili jako blizu parkinga. Usput smo neplanirano obišli neki vodopad kome ni danas nisam saznala kako se zove i gde se tačno nalazi.
Već prvog dana sam shvatila da nam ski pantalone i ski čarape uopšte neće trebati. Dovoljan je bio aktivni veš, kape i vodootporne jakne.

Za drugi dan smo imali rezervisanu Plavu lagunu od 14h. Plan je bio da taj dan ništa osim toga ne radimo, ali nas je ujutru dočekalo sunce. Za nas je to znak da krenemo u akciju. Na Islandu postoji ruta Zlatni krug, koju praktično svako ko ovu zemlju poseti obiđe. Tu se u jednom danu mogu videti gejzer, vodopad, krater vulkana, rascep između tektonskih ploča. Rešili smo da na brzinu odemo do gejzera i vodopada Gullfoss, pa da se spustimo u Plavu lagunu, kako bismo iskoristili divno vreme. Gejzer nam je bio prva stanica. Na svakih 5-6 minuta dešava se ozbiljna erupcija vrele vode. Sve smrdi na sumpor, posetioci se nabiju oko gejezera i čekaju i onda se desi magija koja se ne viđa svaki dan. Na desetak minuta vožnje od gejzera je i vodopad Gullfoss, najspektakulatniji i najmoćniji vodopad na Islandu. Reka potiče iz glečera i dolazi do vodopada gde pada 33m do kanjona. Ovde vodena prašina pršti na sve strane, tako da je neminovnost da se skvasi na par mesta, ali je sasvim vredno ovakvog doživljaja. Šetnja uz sam vodopad traje oko pola sata, nije ni malo naporna, a uživanje je zagarantovano. Kako se vreme ovde menja u sekundi uspeli smo i dugu da uhvatimo.
Uspevamo da stignemo sa malim zakašnjenjem u Plavu lagunu, geotermalni spa centar u sred osamsto godina starog polja lave. Topla voda mlečno plave boje u kontrastu sa crnom lavom čine ovo mesto najposećenijom atrakcijom na Islandu. Ono što nisam znala dok nisam ovde došla je da je u pitanju veštačko jezero, da morska voda dolazi iz obližnje elektrane i da se pumpama vadi sa dubine od 2000m pod zemljom.
Unutra je sve tipično islandjanski prekvalitetno, a ipak vrlo jednostavno. Svi proizvodi za negu lica i tela su njihovog brenda, koji je potpuno fenomenalan. Na svakoj poziciji radi neverovatan broj zaposlenih, tako da sve teče glatko i savršeno je organizovano. Ulaznice su skupe, od 80€ na više, ali je mesto toliko popularno da su rezervacije neophodne danima unapred. Deca do 13 godina ulaze besplatno, s tim da bebe do navršene druge godine ne smeju da ulaze u bazene.
Da li je vredno? Apsolutno! Ovo je jedno od najlepših spa iskustava koje sam doživela. Sva očekivanja su prevazidjena i ponovili bismo rado. Sofiji i Vuletu ovo je najjači utisak definitivno.

Naredni dan je prema prognozama obećavao sunce tokom čitavog dana pa smo ga sačuvali za južnu obalu. Prvi stop je vodopad Seljalandsfoss, 60m visok. Ovde postoji kružna staza koja ide iza slapa, tako da je doživljaj veoma poseban. Sofija, Vule i tata su napravili ceo krug, a Sara i ja smo došle iza i istim putem se vratile nazad. Bilo je mokro i klizavo za nas, što je za Sofiju značilo da je ozbiljan poduhvat napravila.
Sledeći Skogafoss vodopad je zanimljiv po tome što je uz njega bila cela duga. Takođe se može popeti stazom do galerije iznad samog vodopada. Sa tog mesta kreće jedna od najlepših šetačkih staza na Islandu, ali smo to ovog puta preskočili kako bi nam dan bio što raznolikiji.
Posle vodopada dolazimo do Crne plaže- Reynisfjara u blizini gradića Vik. Nastala je vulkanskom aktivnošću iz ljubavi lave i mora. Veoma je lepa, ali i opasna jer se često pojavljuju talasi koji su mnogo viši i jači nego što je to očekivano i dešava se da zarad selfija nestaju životi. Tu se mogu videti zanimljive stene po kojima se pentraju turisti i dve pećine.
Zatim pravimo kratku pauzu u kanjonu Fjadrargljufur. Ovde je Džastin Biber snimio spot za neku pesmu i nastala je totalna ludnica. Milioni obožavaoca su pohrlili u kanjon. Kretali su se kuda su hteli i narušili su vegetaciju oko kanjona. Vlasti su rešile da zatvore kanjon na nekoliko meseci, naprave stazu kuda se sme kretati i postave konopce oko staze. Čak su na mestu gde je Džastin stajao u spotu poboli kočeve, kako nikom ne bi padalo na pamet da prodje iza konpaca.
Za kraj dana smo ostavili Jokulsarlon Glacier Lagoon i Diamond Beach. Glečer koji se otapa i pravi ledenu lagunu, zatim sante leda lagano uplovljavaju u more. Tu ih talasi razbiju i vrate na plažu crnog peska. Led rasut po plaži zaista izgleda kao rasuti dijamanti. Šetajući od glečera ka plaži smo videli u nekoliko fokica kako plivaju. Neverovatan ambijent kao stvoren da se popriča sa klincima o tome zašto se glečeri tope, koliko je ova planeta čarobno mesto i kako sve možemo da se potrudimo da je sačuvamo. Na plaži smo sačekali zalazak sunca, dok su klinci bežali od talasa. Bio je to jedan dan za pamćenje, zaista.

Za naredna dva dana prognoza nije bila obećavajuća pa smo rešili da ostanemo u Rejkjaviku. Grad je lep, šaren i zabavan. Može se obići za dan lagano. Utiska sam da Islanđani ono sa čime raspolažu umeju da iskoriste na najbolji način. Obzirom da im je vreme dosta deprimirajuće, oni se trude da ulepšaju svakodnevnicu divnim enterijerima. Zanimljivo je da Islanđani imaju najviše napisanih knjiga po glavi stanovnika. Šta će ljudi, rade četri dana nedeljno, a zime su duge, hladne i vetrovite, te imaju viška vremena.

Osim upoznavanja Rejkjavika, taj dan smo isplanirali i odlazak na neku nasumično izabranu rukometnu utakmicu. Na Islandu je rukomet nacionalni sport, pa je Ivan želeo da vidi kako se tamo igra. Bilo je lepo, dopalo nam se kako su klinci uključeni, od prodaje ulaznica, preko nošenja odela maskote do toga da svi do jednog nose dres domaćina. Uglavnom Ivanu se golman učinio poznatim, ali je bio u fazonu kako liči na dečka koji je pre 15 godina branio u Kostolcu. Kad smo došli kući potražio je čoveka na fb-u i shvatio da je naleteo slučajno na svog bivšeg saigrača Jovana Kukobata. Javio mu se da je gledao utakmicu i bio u fazonu da Jovan ima dvojnika golmana na Islandu, kad ono Jovan glavom i bradom. Tako nas Jovan pozva da se sutradan vidimo kod njega kući. Tamo nas dočekaše on, žena i ćerkica. Ljudi nas ugostiše kao rod najrođeniji. Klinci bili srećni jer su imali društovo. Sve u svemu divno smo proveli popodne.

Dan pred put je bio za ponavljanje zlatnog kruga. Krenuli smo od kratera ugašenog vulkana Kerid. Tu postoji staza oko kratera, a može se sići i do jezera koje je u samom krateru. Dosta je dobar doživljaj. Ponovo smo svratili do vodopada Gullfoss i gejzera i za kraj dana smo ostavili nacionalni park Thingvelir. Tu se vidi pukotina izmedju severnoameričke i evroazijske tektonske ploče. Zanimljivo mesto za ronioce je Silfra gde kad se zaroni mogu se u isto vreme dodirniti Evropa i Amerika.

Poslednjeg dana nas je dočekao sneg. Nekako je to izgledalo kao savršeno zaokružena Islandska priča, sa svim mogućim vremenskim uslovima smeštenim u sedam dana.

  Šta bih volela da sam znala pre nego što sam došla na Island

1.  Kada je na Islandu dobra prognoza, znači da dan treba iskoristiti na max. Vreme se tamo mnogo brzo menja. U odnosu na prioritete što se tiče onog što želite videti u kombinaciji sa vremenskom prognozom treba praviti planove. Tamo imaju odličnu aplikaciju za praćenje vremena- Vedur. Jedan dan je vreme bilo prilično loše, bilo je olujnih vetrova i mnogi putevi izvan Rejkjavika su bili zatvoreni. Par dana ranije su nam stigla obaveštenja od rent-a-car agencije, vlasnika kuće i aplikacije da ne pokušavamo da idemo van grada.

2. Kada sipate gorivo na samouslužnim benzinskim pumpama (a većina je takva), stavljaju hold na oko 200€ po sipanju. Znači sipate gorivo za npr. 30€, a 200€ vam se zarobi na neko vreme (u našem slučaju oko nedelju dana). To nam se desilo čak 3 puta, tako da treba imati na računu više novca nego što treba za osnovne potrebštine.

3. Skupo je. Tu činjenicu je vrlo teško zaobići.

4. Vodu na Islandu ne treba kupovati. Mi smo poneli od kuće bocu za vodu i punili je gde god smo stigli. Voda je ovde toliko čista i ima je na svakom koraku, da je vlada organizovala kampanju kojom edukuje turiste da ne kupuju vodu u plastičnim bocama iz ekoloških poriva.

5.  Na islandu živi oko 350.000 ljudi, a godišnje im dodje preko 2 miliona turista. Zbog toga su jako dobro organizovani kad su turističke destinacije u pitanju.

6. Dosta ljudi (oko 85% zaposlenih) ima mogućnost da radi samo 4 dana nedeljno, za istu platu kako kad bi radio 5 dana. Skontali su da zaposleni obave istu količinu posla, a pored produktivnosti raste i zadovoljstvo zaposlenih. Zanimljiv koncept skroz. Prodavnice najčešće rade od 9-18. Imaju jedan lanac koji radi do 21h i to reklamiraju kao da je wow. Vikendom se tržni centar npr. otvara u 12 i radi do 17h.

7. Alkoholna pića je najbolje kupiti na aerodromu. Pri izlasku u free shopu možete kupiti pivo po najnižoj ceni koju smo na Islandu videli. Mimo toga, alkohol se kupuje u specijalizovanim, državnim prodavnicama po imenu Vinbudjir.

8.  Najčešće smo pazarili u Marketima Bonus. Ima ih svuda i vodi se da su im cene povoljne. Za neke stvari su ok, ali neke su besmisleno skupe, kao npr. hleb i jaja.

9.  Islanđani se vrlo strogo drže pravila. Daću vam samo primere iz Plave lagune. Deca ispod 8 godina moraju da nose mišiće za plivanje. Sofija već dve godine pliva bez mišića i to je smaralo. Bili smo u nekom plitkom delu, malko van gužve i dozvolili smo joj da na kratko skine mišiće. U roku od 2 minuta se stvorio spasilac i opomenuo nas. Bebe ispod 2 godine ne smeju ući u bazene. Ja sam bila sa Sarom dugo napolju bosa i u nekom trenutku mi je bilo malo hladno na stopalima. Uđem u vodu toliko da mi samo stopala budu smočena, kad eto ti spasioca. Bebe moraju biti skroz van bazena i tačka. Nema prostora za pregovore.

  Moji miševi

Tokom ovog puta smo jasno videli koliko je Sofija porasla i sazrela. Sve što smo obilazili joj je bilo na neki način poznato i svesna je koliko su lokacije bile interesantne. Išla je iza vodopada, ušla u krater vulkana, videla je glečer kako se topi, gejzer, plavu lagunu, ma trista čuda.
Vule je trčkao za njom i uživao u našoj pažnji. Nije baš svestan koliko je sve oko njega neobično, ali se odlično proveo. U kući smo imali Sony Playstation i Ivan mu je pokazao neku igricu sa Simpsonovima i objasnio kako se koristi džojstik. Objektivno mislim da je njemu to najjači utisak iako ponavlja za Sofijom da je najbolja bila Plava laguna.
Sari je ovo bilo prvo veće putovanje, kao i prvi let avionom. Ona je sa svojih 5 meseci još uvek vrlo laka za akcijanje, jer samo siki, nema pripreme klope.